Lovac sam i time se ponosim!

Iako lovim, ja prirodu volim i dobro ju poznajem. Čuvam je i štititim, da u njoj mogu loviti i sutra, sa svojim potomcima. Možda sam rođen prekasno? Znam da danas nisu moderni lovački nagoni koje u sebi nosim. To su rudimenti i atavizmi u mojoj duši, u mojim genima.Jaka sjećanja na moje pretke koja kolaju mojim venama. To je iskonska veza sa njima, ali i sa vama lovački prijatelji, koje sam sretao po svijetu i koji smo se prepoznavali kao "lovci u duši". Proteklo je vrijeme. Mijenjala su se sredstva i tehnike lova, ali onaj iskonski treptaj lovačke strasti, uzbuđenja i provale adrenalina ostao je isti, od mog pretka pralovca do danas.
Kao što ratnik poštuje dostojnog protivnika, tako i lovac poštuje prirodu i divljač koju lovi. Poznavati, nadmudriti, uloviti ... Samo pobjeda izvojevana teško i časno ostaje u trajnom sjećanju.
U želji da se ta sjećanja i osjećaji podijele s prijateljima, nastale su "Lovačke priče". Još od davnina uz lovačku vatru, učeći mlađe, dokazujući se starijima, lovac je preo svoju priču. U svaki doživljaj utkao je sve osjećaje i ponekad ... možda i pretjerao. Zato su "Lovačke priče" rađene "nemuštim jezikom". Onim univerzalnim lovačkim jezikom, koji svaki lovac u svijetu još od prapovjesti poznaje. Buđenje sunca, rosa na paučini, cvijet, divljač u magli ...Muzika i slika samo su sredstvo pričanja priče, a osobni doživljaj prepušten je vama moji lovački prijatelji.

Dobra vam kob!

Ilić Igor